Davidovi Psalmi

  1. U tebe se, Gospode, uzdam, nemoj me ostaviti pod sramotom vječnom.
  2. Pravdom svojom izbavi me, i oprosti me, prigni k meni uho svoje i pomozi mi.
  3. Budi mi grad gdje bih svagda dolazio da živim, uredi spasenje moje; jer si ti grad moj i krjepost moja. 
  4. Bože moj! uzmi me iz ruke bezbožnikove, iz ruke bezakonikove i nasilnikove.
  5. Jer si ti nadanje moje, Gospod je Gospod pouzdanje moje od mladosti moje. 
  6. Tebe se držim od rođenja, od utrobe matere moje ti si branič moj; tobom se hvalim svagda. 
  7. Čudo sam mnogima, a ti si utočište moje jako.
  8. Usta su moja puna hvale tvoje, slave tvoje svaki dan.
  9. Nemoj me odbaciti pod starost, kad me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti.
  10. Jer neprijatelji moji misle o meni, i koji vrebaju dušu moju dogovaraju se,
  11. Govoreći: Bog ga je ostavio, potjerajte i uhvatite ga, jer ga nema ko izbaviti.
  12. Bože! Ne budi daleko od mene; Bože moj! pohitaj mi u pomoć. 
  13. Nek se postide i poginu protivnici duše moje; neka popadne stid i sramota na one koji mi traže zla! 
  14. A ja ću se svagda uzdati, i ponavljaću hvale tebi.
  15. Usta će moja kazivati pravdu tvoju, svaki dan dobročinstva tvoja, jer im ne znam broja. 
  16. Ući ću u sili Gospoda Gospoda, i slaviću samo tvoju pravdu. 
  17. Bože! ti si me učio od mladosti, i do danas kazujem čudesa tvoja.
  18. Ni u starosti i kad osijedjeh nemoj me ostaviti, Bože, eda bih kazivao mišicu tvoju natražju, svoj omladini silu tvoju.
  19. Pravda je tvoja, Bože, do najviše visine; u velikim djelima, koja si učinio, Bože, ko je kao ti? 
  20. Koliko si me puta bacao u velike i ljute nevolje, pak si me opet ostavio među živima i iz bezdana me zemaljskih opet izvadio. 
  21. Mnogo si me puta podizao i ponavljao utjehe.
  22. I ja te hvalim uz psaltir, tvoju vjernost, Bože moj; udaram ti u gusle, sveče Izrailjev! 
  23. Raduju se usta moja kad pjevam tebi, i duša moja, koju si izbavio. 
  24. I jezik moj svaki dan kazuje pravdu tvoju; jer su postiđeni i posramljeni koji mi traže zla.
  • Blago čovjeku koji ne ide na vijeće bezbožničko, i na putu grješničkom ne stoji, i u društvu nevaljalijeh ljudi ne sjedi, 
  • Nego mu je omilio zakon Gospodnji i o zakonu njegovu misli dan i noć!
  • On je kao drvo usađeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vrijeme, i kojemu list ne vene: što god radi, u svemu napreduje. 
  • Nijesu taki bezbožnici, nego su kao prah koji rasipa vjetar.
  • Zato se neće bezbožnici održati na sudu, ni grješnici na zboru pravedničkom.
  • Jer Gospod zna put pravednički; a put bezbožnički propašće.